Carigradska draga treće je u nizu proširenje rijeke Krke. Između strmih litica kanjona formirala se zaravan kroz koju Krka nastavlja svoj tok. Na desnoj obali nalazi se močvarna nizina nalik na jezero. Zelena voda potpuno je mirna pa se izdaleka doima kao livada. Tu se tišina glasnije čuje, misli su jasnije, duh spokojan. U narodu se to mjesto zove Aranđelovac, po manastiru Krka, duhovnom središtu pravoslavnih vjernika, koji se u njemu smjestio.

Prolazi tuda kružna staza s drvoredima košćela, koje pružaju hlad koracima, ispunjavaju zrak atomima kisika i boje ga umirujućom zelenom. Ima tu i nizinskog brijesta i poljskog jasena, koji su pognuli glave da dotaknu pahuljaste oblake koji se zrcale na glatkoj površini rijeke. Jedini val stvara bijeli brod, koji na provi nosi čovjeka očiju željnih ljepote. Na stazi je i pristanište za te brodove kojima Krkini lađari prevoze putnike od Roškoga slapa do manastira Krka i još dalje do srednjovjekovnih utvrda Nečven i Trošenj. Najmlađe će posebno razveseliti samostanski konji, magarci i ovčice koji pasu na livadi uz stazu. To je najljepši način na koji bi djeca trebala upoznati životinje, slobodne, u njihovom prirodnom okruženju.

Nakon ugodne šetnje stazom, pođite u manastir Krka, stoljetni dom pravoslavnih kaluđera, podignut na mjestu na kojem je, prema legendi, apostol Pavao propovijedao Kristovu vjeru kada je, šezdesetih godina 1. st., na putu prema Rimu prošao kroz rimski grad Burnum i zaustavio se uz Titius (starorimski naziv za rijeku Krku). Druga legenda izgradnju manastira vezuje za kneginju Jelenu Šubić, ženu i udovicu kneza Mladena III. Šubića, sestru srpskog cara Dušana, čiji su duhovnici i ispovjednici podigli manastir upravo na mjestu na kojem je propovijedao apostol Pavao a Jelena ih bogato darivala. Tako je ostalo u predaji ovdašnjeg naroda, ali ipak nema pouzdanih povijesnih podataka o tomu kada je manastir sagrađen. U pisanim se dokumentima prvi put spominje 1402. godine, na koju se odnosi jedan od kamenih natpisa nad glavnim ulazom u manastir. Uz manastir je podignuta crkva, izgrađena u bizantskom stilu, kojoj je 1790. godine pridodan zvonik. Ispod crkve nalaze se starorimske katakombe, koje su otvorene za posjetitelje. Manastir posjeduje veliku i bogatu knjižnicu s kodeksima, inkunabulama i rijetkim knjigama. U manastirskoj riznici čuvaju se vrijedne ikone i umjetničko-obrtnički predmeti iz razdoblja od 15. do 19. st.