ŽIVOTINJSKI SVIJET
Životinjski svijet Nacionalnog parka „Krka“ vrlo je bogat i raznolik, s brojnim endemičnim, rijetkim i ugroženim svojtama, što rijeku Krku svrstava među najvrednije prirodne cjeline u Hrvatskoj i Europi.
Jeste li čuli za endeme koji žive u NP „Krka“? Od podzemnih životinja to su stigobiontni puž, troglobiontni lažištipavac, troglofilni jednakonožni rak, marifugija, čovječja ribica, dalmatinski špiljski konjic; a deset svojti riba endemi su jadranskog slijeva: zlousta, glavatica, sval, drlja, svjetlica, oštrulj, mren, ilirski klen, visovački glavočić i dalmatinska gaovica?
Znate li da je na popisu ugroženih svojti u europskim razmjerima nalaze četiri koje nalazimo u NP „Krka“: veliki potkovnjak, vuk, vidra i divlja mačka?
Vidra
Vidra je najveća europska kuna koja živi u vodi. Tijelo joj je vitko, izduženo, s kratkim nogama, a postiže težinu do 11 kilograma. U Hrvatskoj je zaštićena vrsta.
Vidra (Lutra lutra) zvijer je iz porodice kuna (Mustelidae). Najveća je europska kuna. Tijelo joj je vitko, izduženo s kratkim nogama. Dužina tijela kreće se od 100 do 120 cm, a dužina plosnatog repa od 35 do 55 cm. Dostiže težinu od 11 kg. Krzno joj je na leđima tamnosmeđe, a na vratu, prsima i trbuhu nešto svjetlije boje. Prilagođena je životu u vodi, uključujući i more. Ima male uši sa zaliskom koji zatvara ulaz u slušnik i plivaće kožice. Vidra ima debeo sloj masti ispod kože i gusto i masno krzno što je štiti od hladne vode. Njuh joj je vrlo oštar, a osjetne dlake na njuški su izuzetno osjetljive na dodir i omogućuju joj da pronađe hranu i u mutnoj vodi. Oči su joj smještene blizu vrha lubanje te vidi i iznad površine kada pliva plitko uronjena iako su joj osjetila vida i sluha slabije razvijena. Glasa se tihim jasnim zviždukom, dahtanjem, skvičanjem i režanjem. Jazbinu, s izlazom pod vodom, gradi na mirnim riječnim obalama obraslim gustim raslinjem ili podno starih stabala s golim korijenjem uronjenim u vodi. Aktivna je u sumrak i noću. Hrani se ribama, rakovima, školjkašima, žabama, malim sisavcima i drugim vodenim životinjama. Životni vijek vidre je od 12 do 20 godina. Prirodni neprijatelji vidre su sve veće zvijeri. Vrsta je danas ugrožena uglavnom zbog uništavanja povoljnih staništa, onečišćenja voda, uznemiravanja i krivolova. U Hrvatskoj je zaštićena Zakonom o zaštiti rijetkih i ugroženih vrsta od 1972. godine. U Crvenu knjigu životinjskih svojti ugroženih u Hrvatskoj (Sisavci) vidra je uvrštena 1994. godine, a nalazi se i na popisu ugroženih svojti u europskim razmjerima. Pravilnikom o visini naknade štete iz 1995. godine za njezino ubijanje utvrđena je visina naknade od 30.000,00 kn.
Čovječja ribica
Znate li da je čovječja ribica najveća podzemna vodena životinja krša Dinarida i jedini kralješnjak prilagođen životu u podzemlju?
Čovječja ribica (Proteus anguinus) endem je dinarskog krša. Rasprostranjena je od slijeva rijeke Soče do slijeva rijeke Trebišnjice, odnosno obitava u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Italiji (u okolici Trsta). U Nacionalnom parku „Krka“ otkrivena je 1989. godine u špilji Miljacka II, a danas se zna da obitava u četiri speleološka objekta na području Parka. Živi u podzemnim mirnim vodama, bogatim kisikom i s niskom temperaturom, do 120 m dubine i pravi je troglobiont. Pojedine jedinke zabilježene su i na kopnu vlažnih podzemnih objekata (vjerojatno u potrazi za hranom), a katkada dotokom bujica budu izbačene i u kraške izvore. Tijelo joj je nježno, duguljasto, bijele boje bez pigmenta, iako ima bijelocrvenkastu nijansu zbog potkožnih kapilara. Glava je produljena s okruglastom njuškom, a oči su zakržljale i skrivene pod kožom. Noge su kratke, tanke, prednje s tri, a zadnje s dva slabo razvijena prsta. Na spljoštenom repu, koji je izrazito kraći od tijela, uočljiva je kožna peraja. Diše plućima, ali, kao neotenična životinja (u ličinačkom stadiju), tijekom cijelog života zadržava po tri razgranate vanjske škrge žarkocrvene boje i dva para škržnih pukotina. Kroz prozirnu kožu naziru se unutarnji organi. Dugačka je od 25 do 30 cm, iako su zabilježeni i primjerci dugi 40 cm. Mužjaci su manji od ženki, a za vrijeme sezone parenja razlikuju se od ženki većom, produljenom i izbočenom kloakom. Hrani se vodenim beskralješnjacima, posebice ličinkama kukaca i sitnim vodenim račićima. Plijen pronalazi dobro razvijenim kemijskim, mehaničkim ektroreceptorima. Zbog sporog metabolizma u stanju mirovanja može gladovati i više godina. Mužjaci za vrijeme parenja štite područje od drugih mužjaka. Snubljenje započinje mužjak mahanjem repa prema glavi ženke na što ona dogovara njuškom dodirujući njegovu kloaku i slijedeći ga za vrijeme ispuštanja spermatofora. Kada svojom kloakom prihvati spermatofore, ženka napušta mužjaka i nakon 2 do 3 dana na stijene položi do 70 jaja. Jaja se izlegu za 182 dana na temperaturi od 8 ºC, 140 dana na 10 ºC, 123 dana na 11 ºC i 86 dana na 15 ºC. U hladnijim vodama ženke mogu zadržavati jaja u tijelu i izleći žive mlade. Spolno sazrije u 14. godini života. Dugovječne su, jer u podzemnim vodama nema grabežljivaca koji ih mogu ugroziti, i žive do 70 godina.
Šara poljarica
Znate li da zmija šara poljarica lovi iz zasjede, u lovu smota tijelo u petlju, a plijen hvata s udaljenosti naglim, brzim pružanjem tijela?
Šara poljarica (Hierophis gemonensis) rasprostranjena je u duž istočne obala Jadranskog i uz obale Jonskog mora, u području sjeverozapadne Italije, u Albaniji i južnoj Grčkoj, te na nekim Jadranskim i grčkim otocima. U Nacionalnom parka „Krka“ nalazimo je na cijelom području. Živi na suhim stjenovitim i kamenitim staništima s niskom grmolikom vegetacijom i niskom makijom, u rijetkim šumama, maslinicima i vinogradima do 1 000 m nadmorske visine. Drži se tla, ali se katkada i penje po grmlju. Aktivna je danju. Kad je uznemirena, grize. Osnovna boja tijela je siva, sivo-smeđa ili žućkasto smeđa s tamnim pjegama na prednjem dijelu tijela i često s uskim svijetlim i tamnim prugama na stražnjem dijelu tijela. Trbuh je mliječnožute boje. Krupna zmija, vitka tijela, krupne glave ovalna oblika i tupe njuške. Oči su dobro izražene, okruglih zjenica. Rep je dug oko četvrtine ukupne dužine tijela, vrlo tanak, u obliku biča. Hrani se uglavnom gušterima, drugim zmijama, malim sisavcima, rjeđe mladim pticama i jajima te velikim insektima (skakavcima…). Mlade zmije se hrane uglavnom malim gušterima i insektima. Pare se uglavnom u svibnju. Krajem lipnja ili početkom srpnja ženka polaže od 3 do 10 jaja, veličine od 25 do 40 mm, ispod suhe trave i lišća. Inkubacija, ovisno o temperaturi, traje od 8 do 9 tjedana. Spolno sazriiju za tri godine. Obično narastu do 100 cm, ali katkada i do 150 cm. U prirodi životni im je vijek od petnaest do dvadeset godina. Zimuje od sredine studenog do početka ožujka. Ugrožena je promjenom staništa, urbanizacijom, intenzivnom poljoprivredom, a mnoge stradaju od ljudi, koji ih ubijaju iz straha. U Hrvatskoj je zaštićena Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta gmazova (Reptilia) i Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim u kategoriji strogo zaštićene zavičajne svojte.
Podzemna fauna
Područje uz rijeku Krku obiluje različitim tipovima podzemnih staništa koja su prebivalište i/ili sklonište rijetkih i ugroženih životinja.
Popis podzemne faune beskralješnjaka do danas sadrži 175 svojti među kojima su brojni endemi, a i neke nove vrste za znanost. Neke svojte endemi su Hrvatske i Dinarida, a stigobiontni puževi (Dalmatella sketi i Lanzaia skradinensis), trloglobiontni lažištipavac roda Chthonius i troglofilni jednakonožni rak roda Calconiscellus endemi su Nacionalnog parka „Krka“. Izuzetni su nalazi endemskog slatkovodnog mnogočetinaša marifugije (Marifugia cavatica), pliocenskog relikta i endemskog vodozemca čovječje ribice (Proteus anguinus), prvi put otkrivene u NP 1989. godine. Sklonište u podzemlju nalazi i devet svojti šišmiša, od kojih je osam ugroženo i uvršteno u Crvenu knjigu sisavaca Hrvatske. Među njima najbrojnija je kolonija dugonogog šišmiša (Myotis capaccinii). Od ostalih svojti čest je i izuzetno zanimljiv najveći ravnokrilac u Hrvatskoj, endemični troglofilni dalmatinski špiljski konjic (Dolichopoda araneiformis).
Endemi NP „Krka“
Pronalazak svake nove vrste neprocjenjivo je važan s gledišta bioraznolikosti.
Od neprocjenjive je vrijednosti svaka pronađena nova vrsta, a pogotovo kada je riječ o stenoendemu, kao što je slučaj troglofilne špiljske velekamenjarke Eupolybothrus cavernicolus Komerički & Stoev, 2013, koja je otkrivena u NP „Krka“. Špilja Miljacka II i Špilja iza mlina (Miljacka IV) jedini su zasad poznati lokaliteti za ovu vrstu. Strige pripadaju najvećim beskralježnjacima u špiljama. Troglofilne špiljska velekamenjarka Eupolybothrus cavernicolus je žućkastosmeđeg do kestenjastog obojenja, duga oko 30 mm, sa zadnjim nogama i ticalima dužim od 20 mm.
U NP „Krka“ opisana je i nova vrsta skokuna, rasplesani skokun – Lepidocyrtus chorus Mateos & Lukic, 2019. Svi primjerci nove vrste sakupljeni su na starim kamenim stepenicama u krugu HE Miljacka. Rasplesani skokun ime duguje specifičnom ponašanju, tzv. plesu (lat. chorus = plesač), koje je vjerojatno povezano s traženjem hrane i prehranom.
Analizom je utvrđeno da postoje dva obrasca ponašanja toga skokuna. U prvom slučaju primjerci zadržavaju glavu i usta na jednom mjestu dok u isto vrijeme rade kružne pokrete abdomenom u oba smjera. U drugom slučaju, nakon što provedu neko vrijeme hraneći se na tom mjestu, počinju se kretati u određenom smjeru istovremeno nastavljajući s kružnim pokretima abdomena i ne mijenjajući ponašanje prilikom približavanja.
Dužina tijela holotipa rasplesanog skokuna, bez glave i furke, iznosi 1,7 mm. Zbog pokrova ljuski po cijelome tijelu, srebrnaste je boje. Na bočnim stranama četvrtog abdominalnog kolutića ima tamnoljubičaste pjege, a na glavi, između antena, ljubičasto obojen dio u obliku trokuta.
(fotografija 1: skokun, fotografija 2: striga)
Beskralješnjaci NP „Krka“
Beskralješnjaci NP „Krka“ relativno su slabo istraživani. Detaljnije su poznati kornjaši (Coleoptera), leptiri (Lepidoptera) i vretenca (Odonata).
Na širem području rijeke Krke dosada je utvrđeno 136 svojti kornjaša, oko 200 leptira i 38 vretenaca.
Među vretencima uz brzotekuće vode pažnju plijene modro obojeni mužjaci i smeđe ili zelene ženke modre i prugaste konjske smrti (Calopteryx virgo i C. splendens). Na ujezerenim dijelovima rijeke najčešće vrste su žutosmeđi vilin konjic (Libellula fulva) i vatreni strijelac (Crocothemis erythraea). U močvarama nalazimo kratkozubu vrbovu djevicu (Chalcolestes parvidens), što je trenutačno jedino potvrđeno nalazište ove svojte u Hrvatskoj, a uz lokve veliko carsko vretence (Anax imperator).
Od skupine danjih leptira do sada je zabilježeno četrdesetak svojti. Među njima ističu se zaštićene svojte obični lastin rep (Papilo machaon) i prugasto jedarce (Iphiclides podalirius) te kleopatrin žučak (Gonepteryx cleopatra), čija je populacija na području Skradinskog buka jedna od najvećih u Hrvatskoj. Iz porodice šarenaca (Nymphalidae) zanimljive su po svojim značajkama i rasprostranjenosti dvije svojte: Charaxes jasius, koji se ubraja među najveće europske leptire i stričkovac (Vanessa cardui), koji ne prezimljuje u Europi. U skupini noćnih leptira posebno je zanimljiv leptir sovica (Noctua haywardi), koji je u Hrvatskoj treći put pronađen na Skradinskom buku.
Prema raspoloživim podacima u rijeci Krki obitavaju 403 slatkovodna beskralješnjaka. Najbrojniji su Protozoa sa 117 i kukci (Ephemeroptera, Plecoptera, Odonata, Coleoptera, Trichoptera, Diptera, Hemiptera) sa 126 poznatih svojti, a najbolje su istražene skupine koljnjaka (Rotatoria), mekušaca (Mollusca), maločetinaša (Oligocheta) i rakova (Crustacea).
Kralješnjaci
U rijeci Krki obitava 29 svojti riba, među kojima dominiraju ilirski klen (Leuciscus illyricus), drlja (Scardinius erythrophthalamus hesperidicus) i potočna pastrva (Salmo trutta m. fario).
Gornji tok rijeke Krke uzvodno od Roškog slapa područje je hladne i brze vode te u na njemu prevladavaju pastrve. U donjem toku nizvodno od Roškog slapa vode su jezerskog tipa i u njima prevladavaju šaranke. Deset svojti riba endemi su jadranskog slijeva: zlousta, glavatica, sval, drlja, svjetlica, oštrulj, mren, ilirski klen, visovački glavočić i dalmatinska gaovica. Bogatstvo endemičnih svojti posljedica je geološke prošlosti, što je rijeku Krku uvrstilo u prirodni spomenik najviše kategorije.
Trščaci, ujezereni dijelovi toka, zamočvarene livade i lokve obiluju vodozemcima, a kamenjari s oskudnom vegetacijom gmazovima. Do sada je zabilježeno 9 svojti vodozemaca (Amphibia) i 22 gmazova. Sve zabilježene svojte u Hrvatskoj su zaštićene, a u Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske uvršteni su: u kategoriji ugrožene svojte glavata želva (Caretta caretta), rizične svojte čovječja ribica (Proteus anguinus), najveća podzemna životinja i endem Dinarida, koja obitava u četiri špilje unutar granica NP, vjerojatno ugrožene svojte mali vodenjak (Lissotriton vulgaris), koji se nalazi u lokvama sjevernog dijela NP, crvenkrpica (Zamenis situla ) i ribarica (Natrix tessellata) te potencijalno ugrožene svojte gatalinka (Hyla arborea), akrobat u svijetu vodozemaca, koja može visjeti jednom nogom obješena o granu stabla ili stajati okomito priljubljena uz list rogoza, primorska gušterica (Podarcis sicula), kopnena kornjača (Testudo hermanni) i barska kornjača (Emys orbicularis). Glavata želva samo povremeno zađe u bočate vode kod Skradina, dok su kopnena i barska kornjača rasprostranjeni na cijelom području NP. Primorska gušterica nalazi se na svim staništima od močvarnih livada do suhih kamenjara i najbrojnija je svojta guštera u NP, ribarica obitava u mirnim vodenim staništima, a crvenkrpica u šikarama i na kamenjarima. Jedina je otrovnica u Parku, opasna za čovjeka, poskok (Vipera ammodytes), a mogu se vidjeti i dvije poluotrovnice: zmajur (Malpolon monspessulanus) i pržac (Telescopus fallax), čiji je otrov opasan samo za gmazove, ptice i male sisavce.
Popis ptica NP „Krka“ sadrži 218, od kojih 111 svojti u Hrvatskoj ima ugrožen status. U NP se gnijezdi 105 svojti, odmorište ili hranilište je 90 preletnica, a zimovalište 61 svojte, stoga područje Krke ima veliku međunarodnu važnost na putovima ptica selica. Na području NP-a boravi devet ugroženih vrsta čije lokalne populacije (gnijezdeće populacije sedam vrsta i zimujuće populacije dviju vrsta) čine više od 1% ukupne nacionalne populacije. To su: mali vranac (Phalacrocorax pygmaeus), bukavac (Botaurus stellaris), suri orao (Aquila chrysaetos), prugasti orao (Hieraaetus fasciatus), sivi sokol (Falco peregrinus), mali sokol (Falco columbarius), siva štijoka (Porzana parva), riđa štijoka (Porzana porzana) i velika ševa (Melanocorypha calandra). Ornitološki najzanimljivija područja u NP-u su: Skradinski buk s trščacima nizvodno i uzvodno od njega, ušće Čikole s jezerom Torkom, kanjonski dio Čikole, Visovačko jezero i Roški slap. Spomenuti lokaliteti najbolje pokazuju raznolikost i bogatstvo ptica s tipičnim predstavnicima ptica gnjezdarica, selica i zimovalica pojedinih tipova staništa. Na Roškom slapu, na malom prostoru, istovremeno se mogu promatrati ptice stijena i močvarne zajednice, a na Skradinskom buku uz močvarice mogu se vidjeti ptice šuma alepskog bora i submediteranskih kamenjara.
U NP Krka do sada je zabilježeno 46 svojti. U Crvenu knjigu sisavaca Hrvatske uvršteno je 14 svojti: u kategoriji regionalno izumrle svojte meheljev potkovnjak (Rhinolophus mehely), ugrožene svojte dugonogi šišmiš (Myotis capaccinii) i dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersii), rizične svojte južni potkovnjak (Rhinolophus euryale), blazijev potkovnjak (Rhinolophus blasii), velikouhi šišmiš (Myotis bechsteinii), vjerojatno ugrožene svojte vidra (Lutra lutra) te potencijalno ugrožene svojte veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum), mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros), riđi šišmiš (Myotis emarginatus), veliki šišmiš (Myotis myotis), vjeverica (Sciurus vulgaris), vrtni puh (Eliomys quercinus) i vuk (Canis lupus). Na popisu ugroženih svojti u europskim razmjerima nalaze se četiri: veliki potkovnjak, vuk, vidra i divlja mačka (Felis sylvestris).
Životinjski svijet Nacionalnog parka „Krka“ vrlo je bogat i raznolik s brojnim endemičnim, rijetkim i ugroženim svojtama, što rijeku Krku svrstava među najvrednije prirodne cjeline u Hrvatskoj i Europi.
HR 
EN 
