Tamo gdje Krka pravi zaokret od 180° ruši se slap Manojlovac. Voda koja se usijecala u vapnenački krš najprije je oblikovala zaravan a potom u nju usjekla i duboki kanjon. Kao najmlađi oblici u kanjonu, nastali su slapovi. Zato je područje rijeke Krke spoj suprotnosti, siromašnog krša i raskošne vode koja ga oplakuje, posebno izražene na gornjem toku, između drevne Bukovice i čuvene Promine, gdje se na udaljenosti od svega četiri kilometra nalaze pet slapova, jezero i brzac. Krka je tu od pamtivijeka drugovala s čovjekom, stoga danas baštinimo vrijedna arheološka nalazišta i bogatu povijest ilirskih plemena i starih Rimljana, koji su ih pokorili i na tom mjestu sagradili vojni logor Burnum.

Tuda su prije 144 godine na svom putovanju Dalmacijom prošli i austrijski car i hrvatsko-ugarski i češki kralj Franjo Josip I. i njegova supruga Elizabeta Bavarska te se divili Manojlovcu. U spomen na Carev posjet, 2011. godine svečano je otvorena obnovljena spomen-ploča na stazi prema vidikovcima, s pogledom na Manojlovački slap. Ploču s otisnutim Carevim likom i popratnim tekstom na stijeni u narodu zvanu Careva glava postavio je 1899. godine Joso Modrić kao dar stanovnicima Kistanja. Tim je povodom bila upriličena i velika svečanost, o kojoj svjedoče i fotografski zapisi, što nažalost nije slučaj sa samim Carevim posjetom. Budući da je izvorna ploča uništena, na osnovi fotografija izrađena je replika medaljona s likom cara Franje Josipa I. i carice Elizabete i restaurirana kamena ploča na koju je postavljena. Ispod brončanog odljeva Careva lika stoji natpis: „Njegovo veličanstvo Cezar i kralj Franjo Josip I. prošao ovuda, nagledao se Manojlovca.“ Cara i caricu dočekali su stanovnici Kistanja, predvođeni općinskim načelnikom Jankovićem, i priredili im carski ručak. U ondašnjem tisku mogu se pronaći zanimljivi opisi Careva posjeta. Domaće stanovništvo Franju Josipa I. dočekalo je u svečanom ruhu, uz zvuke narodne glazbe i pjesmu i ples u čast vladaru koji je, zbog niza agrarnih reformi, bio popularan u narodu. Ipak, znatno omiljenija bila je njegova supruga, carica Elizabeta, kojoj su žene iz Kistanja darovale stotinu najfinije vezenih maramica, koje su u ono doba bile obvezni modni detalj. U sklopu toga putovanja Car i Carica posjetili su i Skradin, Skradinski buk i Šibenik.

Upravo pored Careve glave nalazi se prvi vidikovac na kraju kratke staze. Druga razina odvojena je stepenicama. Odatle se pruža najljepši pogled na treći, najviši i, prema mišljenju mnogih, najljepši slap rijeke Krke, dug oko 500, širok od 80 do 100 m. Sastoji se od niza sedrenih barijera, ukupne visine 59,6 m. Najviša, zadnja barijera nalazi se na mjestu gdje rijeka oštro zakreće od sjeverozapada prema jugoistoku, rušeći se s visine od 32,2 m. „Milijunski vodeni prašak svjetluca se na zrakama sunca. Novi bezbrojni slapići svuda nasrču, dok se opet njihova pomamna voda ne skupi u malne jedinstven pad, kolosalan i strašan, ali divan i veličanstven.“ Tako Manojlovac opisuje don Krsto Stošić u svom putopisu iz 1927. I zaista, svakoga tko tu dođe i zastane obuzme ushit i nadahnuće. Zato vrijedi posjetiti i upoznati taj poviješću prožet i ljepotom okupan kraj.