Na samoj sredini toka rijeke Krke, kao čipka preko prsa nevjeste iz Bogatića, rasuo se niz sedrenih kaskada koje narod prozvaše Ogrlicama. Kada voda preko njih prijeđe, u širokoj lepezi Roškog slapa, ruši se u jezero. Stiješnjen među kanjonima rijeka Krke i Čikole, cijeli lokalitet odiše bogatom poviješću življenja na ovim prostorima.

Hodajući stazom Roškog slapa, čovjek uistinu poima da je voda izvor života. Vidi bezbrojne slapiće, rukavce kako poskakuju i žubore. Voda je ovaj kanjon oplemenila bujnom vegetacijom. U pukotinama kanjonskih stijena raste ilirsko-jadranski endem prozorski zvončić. U rijeci plivaju potočna pastrva i klen. U zelenilu se skrivaju šumska smeđa i velika zelena žaba ili barska kornjača. Kamenjar s grmolikom vegetacijom stanište je velikog zelembaća, a od rijetkih sisavaca ovdje obitavaju divlja mačka i vidra.

Staza vodi mostom preko Ogrlica, najljepšeg ukrasa ovog lokaliteta i do vodenica, sačuvanog spomenika ruralnog graditeljstva i gospodarske prošlosti, a s obzirom na bogatu tradiciju i pučki izraz koji svjedoče, smatraju se i etnološko-etnografskim spomenikom. Krka ovdje protječe u malim potočićima i žubori u slapićima pa su vodenice idealno mjesto za otpočinuti, nešto pregristi i uživati u zvukovima rijeke.

Pri vrhu kanjona nalazi se Oziđana pećina koja je pružala zaklon čovjeku mlađeg kamenog doba a posjetitelji mogu preći mostom s 22 kamena navoja kojim su premošćene obale Krke, a koji nam je u naslijeđe ostavilo Rimsko doba. Smatra se da je Roški slap ime dobio po srednjovjekovnoj utvrdi Rogovo na desnoj obali rijeke nad kanjonom Među gredama a do mjesta na kojem je nekada stajala utvrda danas vodi pješačka staza s vidikovcem.

Od Ogrlica pa prema mjestu gdje se Roški slap ruši u jezero kanjon je širok i otvoren. Uzvodno se pak opet sužava i kreće prema gornjoj Krki. Na tom je mjestu pristanište izletničkih brodova koji posjetitelje prevoze uskim tjesnacom Brzica do Carigradske drage u kojoj se smjestio manastir Krka.