Iz smjera Kistanja preko sela Čučevo put vodi do srednjovjekovne utvrde Trošenj. Smještena je na desnoj obali Krke, nasuprot utvrdi Nečven. Sagradila ju je velikaška obitelj Šubić u 15. stoljeću zbog nadzora nad strateški važnim mostom preko rijeke.

Staza do utvrde vodi kroz pitomo područje na kojem se vidi i osjeća djelovanje čovjeka, koji je tijekom stoljetnog suživota s prirodom utjecao na bioraznolikost biljnih vrsta uzgojem poljoprivrednih kultura. Među tim kulturama najčešće su pitomi orah, smokva, badem, vinova loza, šipak, divlja trešnja i bijeli dud. One čine prepoznatljivu pejsažnu sliku i simbol su toga kraja. Vegetaciju naselja, uz kultivirane, karakteriziraju i ruderalne biljne vrste koje naseljuju neobrađene površine, rubove cesta i polja. To su kozmopolitske vrste koje se svakodnevno susreću: kupina, pasja ruža, šumski sljez, trputac, šćirevi, kiselice, iglice i broćike. Omeđile su i stazu što vodi do kamenog stražara nad Krkom. Uokolo se nalaze i suhi kamenjarski travnjaci, koji su posljedica ekstenzivnog stočarstva ili požara. U travnjačkoj vegetaciji, od drvenastih vrsta prevladavaju hrast medunac, bijeli grab i maklen. Sloj grmlja karakteriziraju grmoliki grašar, drača i brijestolisna kupina. Prizemnu vegetaciju čine oštrolisna šparoga, modri kotrljan, primorski vrisak… Zbog smanjene ispaše, zajednica se nalazi u sukcesiji prema šumi i šikari hrasta medunca i bijelog graba.

Duga preko pet kilometara, ova staza povezuje male zaseoke Kistanja, središnjeg mjesta jugoistočne Bukovice. Prije 1854. godine na mjestu Kistanja bila je samo jedna kuća, kvartir, iz mletačkog doba u kojoj je stanovala vojna posada što je nadzirala prijevoz i pregledavala stoku na putu iz Knina u Zadar. Iz te funkcije, na sjecištu putova iz Ravnih kotara, Bukovice i Knina, razvilo se trgovište i upravno središte istočne Bukovice. I danas su Kistanje mjesto puno života.  Osnovnu školu pohađa 231 učenik. To je budućnost ovog kraja prožeta tragovima drevne naseljenosti, od ilirskog i rimskog doba do srednjeg vijeka.  U takvom okruženju, iz kamena u kamenu stoji utvrda Trošenj, Čučevo ili Bani-kula, prema legendi koja kaže da je pod kulom zakopan mač nekoga bana. Utvrda je nepravilna oblika, s obrambenim zidinama, kružnom kulom i stambenim prostorijama. Obje utvrde nad kanjonom, Čučevo i Nečven, podignute su na približno istoj visini (243 odnosno 242 m) i povezane drvenim mostom. Nema sigurnih podataka o tomu kad je sagrađen Trošenj. Spominje se u ispravi iz 1437., ali vjerojatno je utvrda podignuta ranije. U turskoj je vlasti bila do 1684. U njoj je stolovao i zloglasni krčki kapetan Mehmed-beg Ljubunčić, o kojem šapuće legenda o Uzdah-kuli.