Prijelaz preko rijeke Krke koji je u antičko doba povezivao Bukovicu i Prominu (Promonu) bio je dijelom mreže rimskih putova u Dalmaciji. Staza na lijevoj obali rijeke, neposredno iznad Brljana, povezuje taj slap s Manojlovcem, najvišim slapom na Krki.

Na desnoj, bukovičkoj, strani toga prijelaza nalaze se ostaci rimskog vojnog logora Burnuma, a na lijevoj, prominskoj, ostaci pretpovijesne gradine u Puljanima, središta liburnske zajednice Burnistae. Smještena na visoravni iznad strme, visoke stijene, gradina se prostire na površini od oko 5 000 m². S dvije je strane svojim tokom štiti rijeka Krka, dok je prema jugu opasana nasipom, dugim 160, širokim, u temelju, tridesetak a visokim oko šest metara. Na njoj su još i danas vidljivi temelji pedesetak nastambi. Pod nazivom Castellum Burnum spominje je antički pisac Plinije. Nedvojbeno je bila važno središte u graničnom području Delmata i Liburna s kojeg je nadziran prijelaz preko rijeke. Velika količina predrimske i rimske keramike u gradini svjedoči da je nastavila živjeti i nakon rimskih osvajanja i osnutka vojnog logora (kastruma) Burnum na suprotnoj obali rijeke. Šetnja ovom stazom i pogled na Gradinu vratit će vas daleko u prošlost kada su ovuda hodili i Rimljanima prkosili borbeni Delmati, ilirsko pleme po kojemu se zove današnja Dalmacija.

Na Brljan se nadovezuje jezero, nastalo izgradnjom brane, koja ujezeruje tok uzvodno u dužini od 1,3 km. Brljansko jezero (Ćorića jezero, Bjelober) široko je 400 a dugo 1 300 m. Tu se krajolik mijenja. Legenda o Krki šapuće da je baš na dno jezera Brljana krilati zmaj odnio lijepu Miljevu i ljubljenog joj zaručnika Bogdana. Ali ne dajte da vas uplaše stare priče jer ova je staza pitoma i umirujuća uz umirujuću prisutnost vode u blizini. Ljuti se krš kod Brljanskog jezera pretvara u mekšu, plodnu zemlju a Krka ulazi u polja. Voda jezera prelijeva se preko slapa Brljana samo za visokih voda. Dužina sedrene barijere slapa Brljana je oko 300 m, širina oko 180 m, a ukupan pad 15,5 m. Slap je okružen bujnim submediteranskim raslinjem, malim pašnjacima i kultiviranim poljima. U toplom dijelu godine slap je suh, a presuši i gotovo pola kilometra dugo ujezereno korito rijeke Krke između Brljana i Manojlovačkih slapova. Zato u proljeće sve buja zelenilom submediteranskog raslinja. I na Brljanu se mljelo žito u brojnim vodenicama koje su danas napuštene i kao i s druge obale, polako ih preuzima gusto raslinje i skriva od ljudskih pogleda.