ARHEOLOGIJA

Područje oko rijeke Krke obuhvaća čitav niz važnih arheoloških lokaliteta bez kojih je teško izučavati povijest ovoga kraja. Na prostoru Nacionalnog parka nalazi se dvadesetak arheoloških lokaliteta iz svih perioda od pretpovijesti do srednjeg vijeka.

Pretpovijesni su gradinski lokaliteti među kojima je najpoznatija gradina u Puljanima, koju još Plinije ubraja među „po bojevima slavne utvrde“, te pećinska nalazišta, kao što je  Oziđana pećina u kojoj su u nedavnim istraživanjima otkriveni tragovi ljudskog življenja.

Iz vremena rimske vladavine najznačajnije je nalazište svakako rimski vojni logor Burnum s nedavno otkrivenim amfiteatrom, svjetski vrijednim nalazom. Ostaci rimskog vojnog logora Burnum smješteni su  na desnoj obali Krke na području današnjeg sela Ivoševaca. Danas su  posebno vidljivi ostaci lukova koji su pripadali zgradi pretorija (zapovjedništva logora) te amfiteatar u kojem je u novijim istraživanjima pronađeno mnogo arheološkog materijala.

Ovaj pretpovijesni lokalitet nalazi se pri samom vrhu kanjona, iznad Roškog slapa, a u njemu su pronađeni brojni tragovi čovjekovog boravka (ulomci keramičkih posuda, kameni artefakti, ljudski kosturi …).

Oziđana pećina, geološki je objekt, srednje veličine, jednostavne morfologije, tunelasta oblika, duga 59, široka od 5 do 7, visoka oko 2,5 m, u stražnjem dijelu s dvama „dimnjacima” visokim od 8 do 10 m. Nalazi se na lijevoj obali Krke, iznad Roškog slapa, na području Bogatića Miljevačkih, na samom vrhu kanjona, na nadmorskoj visini od 220 m, otvora okrenuta prema jugozapadu, usred dvadesetak metara visoke okomite litice, odakle se pruža pogled na duboki kanjon rijeke, u kojem se ljepotom ističu brojni slapići koji tvore niz tzv. ogrlice. Oblikovana je u naslagama konglomerata. Ulaz u špilju, dimenzija 5×2 m, vidljiv je sa suprotne strane rijeke. Naziv je dobila po suhozidu na ulazu nad strmom liticom. Špilja je i za najvećih kiša uglavnom suha: tek je na nekoliko mjesta vidljivo prokapavanje, koje na kamenom stropu tvori manje cjevaste stalaktite i saljeve, a na podu „razlivene” stalagmite. U špilji je pronađen velik broj ulomaka keramičkih posuda u kojima se jasno ocrtava nazočnost svih neolitičkih kultura jadranskoga prostora impresso (oko 6000. – 4500. g. pr. Kr.), danilske (oko 4500. – 3900. g. pr. Kr.) i hvarske (oko 3900. – 3300. g. pr. Kr.), potom eneolitika (oko 3500. – 2200. g. pr. Kr.) te ranog (oko 2200. – 1600. g. pr. Kr.) i srednjeg brončanoga doba (oko 1600. – 1550. g. pr. Kr.), što govori o ljudskoj nazočnosti u Oziđanoj pećini od starijeg neolitika, dakle od oko 5 000 godina, pa, kontinuirano, sve negdje do 1 500 godina prije Krista. Iznjedrila je i važne nalaze kremenih artefakata (nožiće), kameno oruđe (ručni žrvanj), kosti različitih životinja (ovce, jelena, divlje mačke…) i ulomke ljuštura dagnje (Mytilus galloprovincialis ). Od ljudskih kostiju pronađena su dva dječja kostura, položena u raku na desni bok, u zgrčenom položaju, poput djeteta u majčinoj utrobi, koji prema položaju u vertikalnoj stratigrafiji pripadaju vremenu neolitika. Od životinja u špilji borave rijetki troglobiontni, sitni paučnjaci roda Eukoenenia, od kojih su dvije svojte poznate u Hrvatskoj endemične pa se može očekivati da pronađene jedinke pripadaju jednoj od tih svojti ili nekoj koja je nova za faunu Hrvatske.

U ulaznom dijelu obitava troglofilni pauk rasprostranjen u cijeloj Hrvatskoj. Kopneni jednakonožni rakovi zastupljeni su depigmentiranom troglobiontnom vrstom Alpioniscus cf. balthasari. Od skokuna u špilji borave troglofilne jedinke (veličine do 1 mm) roda Neelide, endem Dinarida, depigmentirani troglobiont Troglopedetes pallidus troglofilna vrsta Heteromurus nitidus. Ravnokrilci zastupljeni su troglofilnim dalmatinskim špiljskim konjicem Dolichopoda araneiformis najvećim ravnokrilcem hrvatskih šplja, tercijarnim reliktom i endemom zapadnog Mediterana. Od leptira u špilji u zimskim mjesecima boravi subtroglovilne vrste Apopestes spectrum i Amphipyra effusa, a od grizlica (Psocoptera) trogloksene jedinke roda Psyllipsocus, česte u mediteranskim špiljama. U dnu špilje tijekom cijele godine obitava nekoliko šišmiša (Chiroptera) roda Rhinolophus.

Smješten je na području današnjeg sela Ivoševaca. Sagrađen je u I. st. poslije Krista, a danas su vidljivi ostaci lukova koji su pripadali zgradi vojnog zapovjedništva te dobro sačuvan amfiteatar.

Sagrađen je na prijelazu stare u novu eru, na strateški važnom položaju s kojeg se kontrolirao prijelaz preko rijeke, a iz njega su otpočinjala vojna djelovanja prema kopnu, sve do sjevernih granica rimske države.

U logoru se utaborila XI. legija rimske vojske koja je od 42. godine poslije Kr. nosila počasni naziv Claudia pia fidelis, a a nakon njezina  povlačenja zamijenila ju je IV. legija Flavia felix. Danas su posebno vidljivi ostaci lukova koji su pripadali zgradi pretorija (zapovjedništva logora). U novijim istraživanjima u vojnom logoru otkriven je poveći amfiteatar te obilje arheološkog materijala koje upućuje da je logor nastao u Klaudijevo, a proširen je i uljepšavan u Vespazijanovo doba.  Danas su posebno vidljivi ostaci lukova koji su pripadali zgradi pretorija (zapovjedništva logora). Odlaskom vojske na mjestu logora je, zbog povoljne infrastrukture, nastao grad municipalnog ranga koji je igrao važnu ulogu sve do kasne antike. Imao je veliko svetište, amfiteatar, akvedukt, popločane ceste i ulice te druga gradska obilježja. Po njegovim bedemima vođene su mnoge teške bitke, a krajem 5. stoljeća, u doba gotsko-bizantskih ratova, zauzeli su ga Istočni Goti.
Burnumski amfiteatar tipološki pripada amfiteatrima s četiri ulaza. Djelomično je korištena prirodna situacija terena, u ovom slučaju stijena vrtače, što je bilo iznimno pogodno za graditelje. Još ne znamo koliko je mogao primiti gledatelja, ali pouzdano između 6 i 10 tisuća posjetitelja.  Pronađeni monumentalni, lijepo ispisan natpis iz 76./77. godine, koji je stajao na pročelju iznad južnog ulaza u amfiteatar, jasno potvrđuje donaciju cara Vespazijana.

U ulaznom dijelu obitava troglofilni pauk rasprostranjen u cijeloj Hrvatskoj. Kopneni jednakonožni rakovi zastupljeni su depigmentiranom troglobiontnom vrstom Alpioniscus cf. balthasari. Od skokuna u špilji borave troglofilne jedinke (veličine do 1 mm) roda Neelide, endem Dinarida, depigmentirani troglobiont Troglopedetes pallidus troglofilna vrsta Heteromurus nitidus. Ravnokrilci zastupljeni su troglofilnim dalmatinskim špiljskim konjicem Dolichopoda araneiformis najvećim ravnokrilcem hrvatskih šplja, tercijarnim reliktom i endemom zapadnog Mediterana. Od leptira u špilji u zimskim mjesecima boravi subtroglovilne vrste Apopestes spectrum i Amphipyra effusa, a od grizlica (Psocoptera) trogloksene jedinke roda Psyllipsocus, česte u mediteranskim špiljama. U dnu špilje tijekom cijele godine obitava nekoliko šišmiša (Chiroptera) roda Rhinolophus.

Pri iskopavanju su pronađeni mnogobrojni sitni nalazi: novac, staklo, fibule, privjesci, okovi, pojasne garniture, oprema konja, keramika, opeke i drugi sitni materijal.

Najbrojniji su novci koji datiraju od kasnorepublikanskih vremena do sredine 1. st. poslije Krista, a neki su, u višim slojevima, iz kasnijih razdoblja, sve do početka IV. st. Materijal je izložen u muzejskom postavu arheološke zbirke Nacionalnog parka u Eko kampusu „Krka“ u Puljanima.

Javna ustanova „Nacionalni park Krka“ u suradnji s Gradskim muzejom Drniš, Sveučilištem u Bologni i Odsjekom za arheologiju Sveučilišta u Zadru od 2007. godine organizira ljetnu arheološku školu kao dio Projekta Burnum, s ciljem provođenja arheološko-konzervatorskih istraživanja na području rimskog vojnog logora Burnum.

Prvotna namjera projekta arheološke škole je da se studenti i doktorandi iz Hrvatske i Italije upoznaju s novim tehnikama i metodama istraživanja i konzervacije, dok je cilj zajedničkog istraživanja lokaliteta ubiciranje i iskapanje objekata u sklopu vojnog logora tzv. neinvazivnim metodama istraživanja.
Međunarodna ljetna škola „Seeing Beneath the Soil“ (pod pokroviteljstvom Centro Studi per l’Archeologia dell’Adriatico, koji vodi G. Sassatelli) naglasak stavlja na kvalitetu obrazovanja studenata istraživača u cilju njihovog profesionalnog usavršavanja i pripremanja za buduće zaposlenje u arheološkoj struci. Također, prilika je to za širenje osnovnih saznanja o tehnologiji i postupcima istraživanja, da bi se razvio zajednički metodološki jezik između dviju obala Jadrana.

Područje Nacionalnog parka „Krka“ bogato je brojnim arheološkim lokalitetima te se na brojnim lokalitetima provode organizirana istraživanja.

Organizirana istraživanja provode se na području rimskog logora Burnum, na srednjovjekovnim utvrdama Ključica i Nečven te na pretpovijesnim lokalitetima Oziđana pećina i Jazinka. Bogat i raznovrstan arheološki materijal koji dolazi s tih lokaliteta te postojeća bogata etnografska zbirka nametnuli su potrebu za sustavnom i stručnom obradom i zaštitom. S tim ciljem osnovana je u listopadu 2008. restauratorska radionica JU „NP Krka“ osposobljena za stručno obavljanje konzervatorskih i restauratorskih zahvata. Radionica u Eko kampusu „Krka“ u Puljanima sustavno se oprema i već sada spada u sam vrh radionica toga tipa u našoj zemlji. Oprema se sastoji od mikropjeskarnika s komorom, ultrazvučnog dlijeta, kade za alkalnosulfitno odsoljavanje, vakuum sušionika, mikroskopa te analitičke opreme potenciometrijskog titratora i laboratorijske vage.

Svi zahvati na predmetima detaljno se bilježe pomoću fotografske opreme i dokumentiraju se u bazi podataka FileMaker Pro.
Primarna djelatnost radionice je zaštita i obrada arheološkog materijala s cilljem očuvanja, stručne i znanstvene obrade te izlaganje u novoizgrađenom muzejskom postavu Arheološke zbirke Burnum. U radionici se restauriraju predmeti od različitih materijala, od metala, keramike, stakla do kosti, a zajednička im je delikatnost i osjetljivost s obzirom na to da su izvađeni iz zemlje u kojoj su ležali stoljećima. Svaki je pojedini predmet jedinstven svjedok prošlosti pa mu se zato pristupa s posebnim strpljenjem.