Najveća srednjovjekovna utvrda u Pokrčju, danas najočuvanija, i grad pod njome, bila je Ključica, podignuta na strmoj i neravnoj hridi na desnoj obali rijeke Čikole oko dva kilometra uzvodno od njezina utoka u Krku. S koljena na koljeno prenošena je priča da je tri puta rušena i obnavljana i da je konačno razrušena nakon odlaska Turaka s ovih prostora, te je tako doživjela sudbinu drugih gradova utvrda na Krki. Gospodari su joj bili Nelipići, knezovi Knina i Drniša.

Do staze s vidikovcem koja vodi na Ključicu dolazi se iz sela Ključ, smještenog na ravnom i kamenitom Miljevačkom platou. Miljevci se nalaze u vrhu jednakostraničnog trokuta, sa stranicama dugim dvanaestak kilometara, što ga tvore kanjoni Krke i Čikole i planina Promina. Broje sedam sela i četrdesetak zaselaka. Taj stočarski kraj prepoznatljiv je po vrhunskom pršutu i siru.

Kada dođete do vidikovca, ne možete se oteti nevjerojatnom dojmu što ga ostavlja prizor pred vama i spoznaja da se netko svakoga jutra budio s takvim pogledom, jer Ključica stoji na samom rubu stjenovite litice. S lijeve joj je strane uski kanjon rijeke Čikole, kojim stiješnjena teče plavičasta voda. S desne strane, prema ušću u Krku, kanjon se široko otvara, s bogatom vegetacijom travnjaka, grmlja i skupina jablanova koji prate sam uski vodotok. Iz ptičje perspektive, iz zaklona male sjenice, Ključica se, svim tim prostranstvom oko sebe, doima kao dvorac. Lako je zamisliti kako u njoj i danas plače udovica Čika, čiju je lijepu kći Miljevu, prema staroj legendi, na sam dan njezina vjenčanja ugrabio krilati zmaj i odnio na dno jezera Brljan.•