Biljni svijet Parka
Zahvaljujući biljnogeografskom položaju i velikom broju različitih staništa, uz rijeku Krku nalazi se izuzetno raznolik i slikovit biljni svijet s 1186 svojti.
Tok rijeke Krke nalazi se na prijelazu područja vazdazelene mediteranske i listopadne submediteranske vegetacije. Prirodna šumska vegetacija utjecajem čovjeka danas je znatno izmijenjena. Ipak, uz rijeku Krku nalazi se izuzetno raznolik biljni svijet (1 186 svojte) te privlači stručnjake i posjetitelje.
Zahvaljujući biljnogeografskom položaju i velikom broju različitih staništa (sedrene barijere, vodena staništa s tekućom i stajaćom vodom, stijene, kamenjari, antropogena staništa), uz rijeku Krku nalazi se izuzetno raznolik i slikovit biljni svijet s 1 186 svojte.
U porječju Krke prevladavaju šume i šikare bijelog graba, makija, garig, travnjaci, kamenjarski pašnjaci, korovne i ruderalne zajednice te sađene sastojine četinjača. Uz Krku i Čikolu i sada se mogu vidjeti neki primarni tipovi vegetacije kao što su biljni svijet vodenih i močvarnih staništa i kanjonska vegetacija. Najbrojnije su mediteranske i južnoeuropske biljke, ali nalaze se i biljke srednjoeuropskog, europskog i euroazijskog flornog elementa te neke američke, tropske i suptropske svojte.
Piramidalni zvončić je jadransko-ilirski endem. Raste na cijelom području Nacionalnog parka „Krka“.
Piramidalni zvončić (Campanula pyramidalis) jadransko-ilirski je endem. Raste na pećinama, u pukotinama stijena i zidova u obalnom području, ali se na Velebitu uspinje i do 1 000 m nadmorske visine. U Nacionalnom parku „Krka“ piramidalni zvončić nalazimo na cijelom području u pukotinama stijena i zidova, na kamenitim obroncima i kamenarskim pašnjacima i u otvorenim listopadnim šikarama. Ova dvogodišnja ili trogodišnja biljka naraste do 150 cm. Stabljika je uspravna, snažna, jednostavna ili razgranjena poput metlice, tupo bridasta i gola. Listovi su goli, prizemni na dugim peteljkama, široko srcastog oblika, tupog vrha i grubo pilastog ruba. Listovi na stabljici su na kratkim peteljkama, jajasti ili kopljasti, pri dnu srcasti i pilastog ruba. Cvjetovi su na kratkim stapkama, obično po tri, u pazušcima gornjih kopljastih listova, združeni u uspravan visok grozd ili piramidalnu metlicu. Vjenčić je široko zvonast, promjera do 3 cm, gotovo do polovice rascijepljen u šiljate trokutaste režnjeve. Svijetlo je modroljubičaste ili blijedomodre boje. Cvate u srpnju i kolovozu.
Uskolisno zvonce endemična je biljka primorskog dijela Dinarskih planina, koja raste na kamenjarskim i sunčanim travnjacima od obale do viših gorskih položaja.
Uskolisno zvonce (Edraianthus tenuifolius) u Nacionalnom parku „Krka“ nalazimo na Žurića brdu i Roškom slapu na kamenjarskim pašnjacima. Biljka je niska trajnica (do 15 cm), poleglih stabljika, gusto obraslih dlačicama. Listovi su uski, linearni, uz rub obrasli dlakama. Dugi su od 8 do 12 cm, a široki oko 1,5 mm. Cvjetovi su na vrhu stabljike, zvonasti, više njih skupljenih u glavičast cvat, okružen ovojnim listovima, pri dnu širok, srcolik, a prema gore sužen u izdužen šiljak. Cvijet je modro-ljubičaste boje. Cvate u lipnju i srpnju. Plod je tobolac s brojnim sjemenkama.
Grmoliki grašar razgranjeni je listopadni grm koji naraste do 1 m.
Grmoliki grašar (Coronilla emerus subsp. emeroides) u Hrvatskoj je široko rasprostranjen, a u Nacionalnom parku „Krka“ nalazimo ga u listopadnim šumama i šikarama, makiji, na kamenjarskim pašnjacima i na stijenama.
U mladih biljaka grane su tanke, žilave, zelene glatke kore, a u starih kora poprima sivo-zelenu boju. Listovi su neparno perasti, sastavljeni od 7 do 9 jajastih, golih liski, svijetlozelene boje, dužine 1-2 cm. Cvjetovi su žuti, 5 do 7 skupljeno je u štitast cvat na zajedničkoj stapki dugoj oko 2 cm. Čaška je maslinastozelena, s kratkim zupcima. Zastavica je naopako jajasta, često sa crvenim šarama. Lađica je savijena prema gore i ima dug kljun. Cvate u svibnju i lipnju.
Plod je člankovita mahuna koja se ne otvara.
Šume uz rijeku Krku ne obuhvaćaju velike površine, ali su izuzetno važne za ukupan doživljaj krajobraza na području oštrog kontrasta ljutog krša, riječnih tokova i mora.
Prevladavaju tri šumske zajednice: mješovita šuma crnike i crnoga jasena (Orno-Quercetum ilicis), mješovita šuma medunca i bijeloga graba (Querco-Carpinetum orientalis), šuma crnoga graba s jesenskom šašikom (Seslerio-Ostryetum).
Šumske zajednice hrasta medunca i bijeloga graba, zbog stoljetnog iskorištavanja, rijetke su i najčešće u obliku niskih šuma i šikara. Zajednice mješovitih šuma crnike i crnoga jasena razvijene su na strmim, osunčanim, a zajednice šuma crnoga graba s jesenskom šašikom na zasjenjenim obroncima i tipično su obilježje Hrvatskog primorja. Uz navedene šumske zajednice, veće površine oko Skradinskog buka zauzimaju, u prvoj polovici 20. st. sađene, šume alepskog (Pinus halepensis) i crnog bora (Pinus nigra), a uzvodno do Roškog slapa, uz rubove riječnog toka, poplavne šume i šikare u kojima se ističu vrbe (Salix alba, S. cinerea, S. fragilis, S. purpurea), crna joha (Alnus glutinosa), crna i bijela topola (Populus nigra i P. alba) i poljski jasen (Fraxinus angustifolia).
Na području sječom degradiranih šuma razvijene su niske otvorene šikare i/ili suhi kamenjarski travnjaci.
Šikare su uglavnom zajednica šibljak drače (Paliuretum spinae-christi) koju obilježavaju trnovit grm drača (Paliurus spina-christi), primorska šmrika (Juniperus oxycedrus), smrdljika (Pistacia terebinthus) i bijela metla (Osyris alba). Na kamenjarskim travnjacima, koji su korišteni kao pašnjaci, razvijene su dvije zajednice: na podlozi s više sitnog tla pašnjak smilice i ilirske vlasulje (Koelerio-Festucetum illyricae),a na ogoljeninijim površinama, sa sitnim tlom u škrapama, kamenjarska zajednica kovilja i ljekovite kadulje (Stipo-Salvietum officinalis).
Uz obale rijeke Krke nalaze se i manje površine vlažnih i močvarnih travnjaka (livada košanica), izuzetno slikovitih primorskih livada djeteline i klasulje (red Trifolio-Hordeetalia) u sastavu kojih se nalaze bijela djetelina (Trifolium repens), primorska vlasnjača (Poa silvicola), žabnjaci (Ranunculus repens, R. acris, R. sardous, R. neapolitanus), ljetni drijemovac (Leucojum aestivum), močvarni kaćun (Orchis laxiflora), razmaknuti šaš (Carex distans) i runjavi šaš (Carex hirta) i dvije ilirsko-jadranske endemične biljke- livadni procjepak (Scilla litardierei) i pospihalova pukovica (Peucedanum coriaceum subsp. pospichalii).
Na niskim muljevitim obalama Visovačkog jezera, Ćulišićkih bara i ušća rijeke Čikole razvijena je vegetacija pravih močvarnih staništa, zajednice visokih šaševa i trščaka.
Na obalama riječnog korita razvijena je zajednica ljutka (Cladietum marisci, Msriscetum), na koju se nadovezuju sastojine dugolisnog kukavca (Cyperus longus) i ljepuška (Hydrocotyle vulgaris). U sastojinama trščaka, na mjestima gdje voda i za najsušeg razdoblja u pravilu ne presušuje, već leži na površini tla, razvijena je zajednica običnog oblića i trske (Scirpo-Phragmitetum mediterraneum) u sastavu koje se nalazi trska (Phragmites australis), obični oblić (Scirpus lacustris), uskolisni i širokolisni rogoz (Typha angustifolia, T. latifolia), močvarna žuta perunika (Iris pseudacorus) i obični žabočun (Alisma plantago-aquatica). Iza pojasa trščaka u nešto dubljim sporo tekućim ili stajaćim vodama razvijaju se zajednice vodenjara.
Posebno je uočljiva zajednica krocnja i lokvanja (Myriophyllo-Nupharetum), u kojoj se ističu bijeli lopoč (Nymphaea alba), žuti lokvanj (Nuphar luteum), prstenasti i klasasti krocanj (Myriophyllum verticillatum i M. spicatum), borak (Hippuris vulgaris), žabovlatka (Callitriche polymorpha), vodeni dvornik (Polygonum amphibium), tankolisni žabnjak (Ranunculus trichophyllus).
Posebna zanimljivost NP biljne su zajednice pukotina strmih vapnenačkih stijena kanjona Krke i Čikole, među kojima je više rijetkih i/ili endemičnih biljaka.
Uzvodno od Roškog slapa rasprostranjena je zajednica modrog lasinja i finog zvončića (Moltkio-Campanuletum lepidae), u čijem sastavu je dalmatinski endem fini zvončić (Campanula lepida) i više ilirsko-jadranskih endema: piramidalni zvončić (Campanula pyramidalis), bjelušina (Inula verbascifolia), pravi buhač (Tanacetum cinerarifolium), ilirska perunika (Iris illyrica), visianijev mrazovac (Colchicum visianii), jadranska ljubica (Viola adriatica), izverugana gromotuljka (Alyssoides sinuata), obojena krabljica (Chaerophyllum coloratum) i vulfenova mlječika (Euphorbia wulfenii). U sastavu zajednice česte su i smeđa slezenica (Asplenium trichomanes), zlatnjak (Ceterach officinarum), razgranjena crkvina (Parietaria vulgaris) i sredozemna bršaka (Reichardia picroides). Na stijenama u kanjonu Čikole posebno se ističu buseni endemičnog modrog lasinja (Moltkea petraea).
U vlažnim i sjenovitim sedrenim polušpiljama na slapovima Krke zanimljiva je zajednica mahovina i gospinog vlaska (Eucladio-Adianthetum), u čijem se sastavu ljepotom ističe paprat gospin vlasak (Adiantum capillus-veneris).
HR 
EN 
