Srednjovjekovne utvrde

Uz rijeku Krku nalaze se ostaci nekoliko starohrvatskih utvrda iz 14. stoljeća : Kamička, Trošenja, Nečvena, Bogočina i Ključice koja je po svojim dimenzijama jedan od najznačajijih obrambenih zdanja u Hrvatskoj.

Teritorij koji se prostire između rijeka Krke i Čikole, uključujući i planinu Prominu, u hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti poznat je kao prominsko-miljevački. Na tom su području, tijekom srednjeg vijeka, hrvatski velmože i knezovi podizali znamenite utvrde-gradove, od kojih su se do današnjih dana sačuvale samo ruševine s ponešto vidljivih kula i zidina koje svjedoče o njihovoj nekadašnjoj veličini. Utvrde su podizane na rubu kanjona Krke s njene desne i lijeve strane. Osim što su povremeno imale obrambenu funkciju, ove utvrde su i jezgre pojedinih naselja. Hrvatska velikaška obitelj Šubić sagradila je utvrde Trošenj-grad (Čučevo) i Rogovo na desnoj obali rijeke, dok su utvrde na lijevoj obali Krke Nečven, Bogočin i Kamičak bile u posjedu drugih hrvatskih velikaških obitelji: Nelipića, Martinušića, Bogetića, Utješinovića i Mišljenovića. U posjedu velmoža Nelipića bila je i najljepša među utvrdama, Ključica, podignuta nad kanjonom rijeke Čikole.

Ključica je najveća i najočuvanija srednjovjekovna utvrda na prostoru Nacionalnog parka „Krka“.

Podigli su je hrvatski plemenitaši Nelipići u XIII. stoljeću nad kanjonom rijeke Čikole kako bi zaštitili svoje posjede od suparničke plemenitaške obitelji Šubića.

Zbog svog strateškog položaja Ključica je često bila uzrokom sukoba njezinih gospodara  Šibenčana. 1546. godine zauzimaju je Turci koji njome vladaju do 1648. godine kada su konačno istjerani. Od tada je Ključica napuštena i više se nikada u njoj nije živjelo.

Ostaci srednjovjekovne utvrde Kamičak nalaze se između Roškog slapa i Visovačkog jezera.

Prema sačuvanim povijesnim izvorima iz 1345.godine hrvatsko-ugarski kralj Ludovik potvrđuje baštinsko pravo nad Kamičkom Ivanu Nelipiću. Prodorom Turaka i njihovim zaposjedanjem čitavog kraja Kamičak je izgubio značaj i otada je napušten.

Kamičak se još u narodu zove Utješinovića grad, a u njemu je 1482. godine rođen prvi hrvatski kardinal Juraj Utješinović . Iz Kamička je i Marko Mišljenović, kojega je hrvatsko-ugarski kralj Ladislav imenovao hrvatskim banom 1506. godine.

Ostaci srednjovjekovne utvrde Bogočin mogu se vidjeti na lijevoj obali Krke, na izdvojenoj stijeni, blizu prominskog sela Bogatića.

Vjerojatno su je sagradili hrvatski velikaši Nelipići, a nakon njih Bogočinom gospodari velikaška obitelj Martinušić.

Do Bogočina vodi samo jedan, odlično sačuvan srednjovjekovni put, a utvrdi se pristupalo preko visećeg mosta. Početkom XVI. stoljeća zauzimaju je Turci i u njihovim rukama ostaje sve do 1684. godine.

Srednjovjekovna utvrda Nečven sagrađena je na samom rubu litice na lijevoj obali Krke.

Njegovi prvi gospodari bili su Nelipići, vlasnici čitavog prominsko-miljevačkog kraja. U njihovu vlasništvu je bio do 1421.godine, a nakon toga dolazi u posjed plemićke obitelji Martinušić. Početkom XVI.stoljeća Nečven osvajaju Turci, u čijim rukama ostaje sve do 1688. godine.

Turci su u utvrdu doveli vojnu posadu i pretvorili je u sjedište nahije, a potom sandžakata i kadiluka krčkoga. Nakon odlaska Turaka Nečven je zapaljen i napola porušen.

Nasuprot utvrdi Nečven, na desnoj obali Krke, uzdiže se srednjovjekovna utvrda Trošenj.

Nekoć je bila u posjedu hrvatske velikaške obitelji Šubića koja je u cijelosti nadzirala desnu obalu Krke. Vjerojatno je podignuta zbog čuvanja i nadziranja strateški važnog mosta preko rijeke.

Turska vojska zauzela je Trošenj 1522. godine i u njega je smjestila vojnu posadu  te sagradila kulu kružnog oblika. Prodorom mletačke vojske u ove krajeve 1686. godine Turci su protjerani, a utvrda je velikim dijelom porušena.